Prijeđi na sadržaj

Phnom Bakheng

Koordinate: 13°25′27″N 103°51′22″E / 13.42418°N 103.85601°E / 13.42418; 103.85601
Izvor: Wikipedija
Angkor
Svjetska baštinaUNESCO
}}
Država Kambodža
Godina uvrštenja1992. (16. zasjedanje)
VrstaKulturno dobro
Mjeriloiii, iv, vi
Ugroženost1992.-2004.
PoveznicaUNESCO:668
Koordinate13°25′27″N 103°51′22″E / 13.42418°N 103.85601°E / 13.42418; 103.85601
Phnom Bakheng na zemljovidu Kambodže
Phnom Bakheng
Phnom Bakheng
Položaj hrama u Kambodži

Phnom Bakheng je kmerski hram-humak u Angkoru, Kambodža. Izgradio ga je kralj Yasovarman I. (v. 889. – 910.) kao hinduistički hram posvećen Šivi, na vrhu brda koje je danas veoma popularno turističko mjesto jer se s njega pruža izvanredan pogled na još slavniji hram Angkor Wat koji se nalazi oko 1,5 km jugoistočno.[1] Hram je dugo bio glavnim hramom cijelog Angkora i arhitektonsko središte druge prijestolnice Kmerskog Carstva, Yasodharapura. Phnom na kmerskom je izraz za "iznenadno izniknuti", tj. "iznenadno izrasti"

Hram i humak su okruženi rovom od kojega se četiri avenije šire prema stranama svijeta. Jedna ga je, polazeći od istočnog ulaza kroz novu prijestolnicu, Yasodharapura, povezivala izravno s bivšom prijestolnicom Hariharalaya, koja se nalazila sjeverozapadno. Hram je imao kvadratičnu bazu promjera 76 metara od koje su se nastavljalo šest piramidalnih terasa. Na vrhu je stajao visoki toranj okružen s četiri manja, po jedan na svakom kutu niže terase. Izvorno je imao 108 manjih tornjeva koji su se zrakasto širili od središta, a velika većina je danas srušena.

Vodeći autoritet za tumačenje indijske astronomije i astrologije, Francuz Jean Filliozat, je protumačio simbolizam arhitekture Phnom Bakhenga koji je predstavljao planinu Meru, dom hinduističkih bogova. Broj tornjeva je također bio bitan: središnji predstavlja osovinu svijeta, a manjih 108 predstavljaju 4 mjesečeve mjene po 27 dana. Oni su također bili postavljeni tako da se s gornje terase, gledavši na bilo koju od strana, moglo vidjeti samo njih 33. Naime, prema mitu toliko je bogova obitavalo na planini Meru. Sedam terasa predstavljaju sedam nebesa, a svaka je imala 12 tornjeva koji predstavljaju dvanaestodnevni ciklus Jupitera.[2] Znanstvenik Čikaškog sveučilišta, Paul Wheatley, je izjavio kako je hram zapravo "astronomski kalendar od kamena".[3]

Od 1992. godine, Phnom Bakheng je, kao dio Angkora, na popisu svjetske baštine UNESCO-a.

Izvori

[uredi | uredi kôd]
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Phnom Bakheng
  1. Turisti prijete Angkor atu (engl.) Preuzeto 13. srpnja 2011.
  2. Jean Filliozat: Le monument du Phnom symbolisme you Bakh, u Bulletin de l'École française second d'Extreme-Orient Vol 44, Pariz, 1951., str. 527.-554. (fr.) Preuzeto 13. srpnja 2011.
  3. Time Life Lost Civilizations series: Southeast Asia: A Past Regained (1995.) str.93.-4.
  • Michael Freeman i Claude Jacques, Ancient Angkor, River Books, Bangkok, 1999., ISBN 974-8225-27-5.
  • Luca Invernizzi Tettoni i Thierry Zéphir, Angkor. A Tour of the Monuments, Archipelago Press, Singapur 2004., ISBN 981-4068-73-X.
  • Maurise Glaize, [ The Monuments of the Angkor Group], 1944. – 1993., 4. izdanje, Nils tremmel izd.